*A ako nešto od njih tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.* Kažu kada je objavljen ovaj ajet ostalima nije bilo dozvoljeno da pričaju sa ženama Poslanika s.a.v.s. osim iza zastora - bez obzira Što su bile potpuno pokrivene. (Tefsir "et-Teshil li ulumi et-Tenzil", el-Kelbi) KaŽe el-Kurtubi: "Ovaj ajet dokazuje da je Allah dž.Š. dozvolio Majkama vjernika da budu pitane i da daju fetve. Ajet, po svom značenju, podrazumijeva sve vjernice, jer na to ukazuju jasni šerijatski dokazi koji kažu da je žena avret bez izuzetka, njeno tijelo, pa i glas. Nije dozvoljeno da se otkrije osim prilikom svjedočenja ili bolesti (koja to iziskuje)." Kaže Vehbe ez-Zuhajli nakon što prenosi tefsir ovog ajeta od el-Kurtubija: kaže el-Kadi el-ljad: "Naređen im je zastor, jer su time odlikovane. To im je stroga naredba bez razilaženja u pitanju lica i šaka. Njime otkrivanje nije bilo dozvoljeno prilikom svjedočenja i si. Nije ih bilo dozvoljeno vidjeti kao pojavu, iako su bile potpuno pokrivene, osim u nuždi." Prenosi el-Buhari u svom Sahihu od Aiše r.a. da je rekla: "Sevda je izašla nakon Što je propisano pokrivanje. Bila je krupnog tijela i po tome se mogla prepoznati. Vidio ju je Omer r.a. i povikao: "O Sevda, ti se tako mi Allaha od nas ne kriješ, pogledaj kako izlaziš!" Sevda se udaljila, a Poslanik s.a.v.s. je večerao u kući. Kost s mesom mu je bila u ruci. Rekla mu je: "0 Božiji Poslanice, izašla sam radi svoje potrebe, pa mi Omer reče "tako i tako". Tada mu )e Allah objavio ovaj ajet dok mu je kost sa mesom bila još u ruci, pa reče: "Doista vam je dozvoljeno da izađete radi potrebe." Prenose ga još Muslim, Ibn Sad, Ibn Džerir, el-Bejheki i Ahmed.
Kaže el-Kurtubi: "Kada je Ze-jneb bint Džahš preselila, rekao je (Omer r.a.):" Neka njenoj dženazi ne prisustvuje niko osim mahrema!", iz pažnje prema zastoru koji je objavljen povodom njenog slučaja. Tada je Esma bint Unejs predložila da njen tabut stave na zakrivenu nosiljku ..". Ovo je prvi ajet objavljen o hidžabu prema kojem je Poslanik s.a.v.s. pokrio svoje žene, a i ostali vjernici svoje, jer nosi značenje izričite naredbe. Ako se pravilo, kao što kažu, odnosi samo na žene Poslanika s.a.v.s., a poznato je da ih je Allah dž.š. nazvao Majkama vjernika i da je brak sa njima zabranjen, koje značenje onda ima njihovo pokrivanje ? Naredba se odnosi na sve vjernice do Sudnjega dana. Ajet koji naređuje Poslanikovim s.a.v.s. ženama, kćerkama i suprugama vjernika spuštanje džilbaba je, svakako, dokrajčio tezu da je potpuno pokrivanje svojstveno samo ženama Poslanika s.a.v.s. Kao što riječ "utr roditeljima analogno ukazuje na zabranu njihova udaranja, tako i ovaj ajet ukazuje da se pravilo, iako je navedeno u pitanju žena Poslanika s.a.v.s., odnosi na sve vjernice. Ovo se kod usulista naziva prioritetnom analogijom. Hidžab je u odnosu na džahilijjet bio sasvim nešto novo, a nije propisan postupno, jer je to bilo nemoguće. I doista je to bio veliki preokret. Allah dž.š. je počeo od Poslanikovih s.a.v.s. žena da licemjeri ne bi rekli: "Vidite, kako je druge žene prisilio na pokrivanje i boravak u kućama, a svoje žene ostavio da se naslađuju životom kako žele". Nakon naredbe o hidžabu nije ostavljena mogućnost ni jednoj ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da radi suprotno ženama
Poslanika s.a.v.s. Kako smo vidjeli, hidžab ima svoju potvrdu u Kur'anu i Sunnetu, te praksi ashaba r.a. kao najbolje sredstvo čuvanja od nedozvoljenog miješanja spolova. Obaranje pogleda, Čuvanje stidnih mjesta, propisno pokrivanje tijela i sigurna odlučnost u sprovedbi toga su jedan od razloga uspjeha svakog naroda. Židove ništa drugo nije odvelo u propast do ras-kalašenost njihovih žena, kako to Poslanik s.a.v.s. kaže. Zato je Allah dž.š. ovom Ummetu u Kur'anu naznačio važnost pokrivanja, kako ne bi zapao u grešku koja je imala kobne posljedice za prošle narode.
