Almapasinica: "Uvijek cu se sjecati tog perioda moga zivota, bio je to mjesec oktobar 2006 god. i mjesec Ramazana,vazduh je mirisao neobicno danima, na neku cistocu koja je donosila smiraj, da sam u jednom trenutku pomisljala da je vrijeme da preselim na ahiret ili da ce se na dunjaluku desiti nesto lijepo.
Uvijek sam znala da cu jednog dana staviti hidzab, podrazumjevalo se je jer sam godinama u ibadetu.Bio je 10 dan mjeseca Ramazana, drhtavim rukama sam stavljala maramu i znam da sam od uzbudenja povratila. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo od uzbudenja....otisla sam na posao i naravno sokirala moje radne kolege, nazvala roditelje na telefon da im javim da sam stavila hidzab....i eto tako je to krenulo...vec dvije godine nosim svoj hidzab i nijednog trena svog zivota nisam osjetila teret sto ga nosim, moje je srce mirno, dusa zadovoljna i sto je najvaznije ispunila sam jos jedan farz i odredbu svoga Gospodara.
... postoji nesto sto posebno me cini sretnom od kad nosim hidzab, to su selami koje razmjenim sa mojim sestrama na ulici, koje ne poznajem a ipak se prepoznajemo. Hvala Allahu dz.s. na uputi i milosti i sto me je pocastio hidzabom...mojom krunom."
