U današnjici i skoroj prošlosti generacije djece bile su i još su uskraćene za majčinsku ljubav, toplinu i odgoj. Te generacije su primorane na odrastanje u odsustva majke što sigurno na tim mladima ostavlja psihološke posljedice. Mnogi izgovor za to nalaze u riječima da obdaništa mogu riješiti ovaj problem i da će posebno obrazovane i pripremljene odgajateljice uspješno nadomjestiti djetetu majku. Samo što zaboravljaju da dijete itekako osjeti razliku kada ga pomiluje majčina ruka i nečija tuđa. Iako je malo i ne zna da govori novorođenče osjeti razliku stiska na mjačinim grudima ili nečijim drugim. Odgajateljica može pokloniti pažnju i ljubav za dvoje ili troje djece, ali ostali će sigurno biti uskraćeni. Majčinsku ljubav i toplinu niko ne može zamjeniti. Koliko god odgajateljica bila obrazovana, neće moći pružiti majčinsku toplinu djetetu i uvijek će se osjećati nedostatak majčinskog prisustva. Pravo značenje odrastanja daleko od majčinske topline i ljubavi, možda najbolje ilustruje primjer današnje generacije mladih, koja živi u stanju unutrašnjeg nemira i očaja, izgubljenog osjećaja vezanosti za majku, pokidanih veza unutar obitelji, zaboravljenih moralno-etičkih načela. Danas, na svjetskoj pozornici imamo primjer tih izgubljenih generacija.
Današnjoj ženi je stvaljeno u zadatak ono što nije u stanju da izvrši. Ona je preoptrećena kućanskim obavezama i još na to radnim obavezama. Pa tako ona i ne stiže pripremati hranu za svoju obitelj.
Supruga se vraća s posla umorna i čekaju je obaveze oko pripremanja hrane, pospremanja kuće i posvećivanja pažnje djeci. Kada sve to završi šta može pružiti svome suprugu koji, također, ima svoje potrebe. Najvažnije za njega od svega je da nađe toplinu doma i osmijeh, što mu njegova umorna supruga najvjerovatnije nije u stanju pružiti.
Žena kao majka, domaćica i radnica je u težoj poziciji od muškarca. Njegov zadatak je jedan, osiguravanje materijalnih sredstava za život, a potom odmor. Žena, osim obaveza stjecanja opskrbe, ima tešku i odgovornu zadaću majke, posebno tešku u doba trudnoće, kada puno trpi i strpljivo podnosi tegobe. U periodu trudnoće žena ima potrebu da se prema njoj posveti posebna pažnja a ne da je obrnuto da ona mora paziti da ne uskrati pažnju prema poslu, porodici itd.
To je što se tiče same trudnoće, a šta biva poslije dolaska djeteta ?! Ona mora na posao i tek na ovaj svijet došao mali insan treba da ostane bez svoje najbliže osobe po nekoliko sahati na dan. Kako da majka koja ostavlja dio svoga tijela na svome poslu da bude skoncentrisana i da ne misli na „svoju krv“?!
Sve ovo je smješteno pod plaštom „jednakosti“. Šta je žena dobila tom „jednakosti“?! Ako se borila za još više obaveza onda se vjerovatno grdno prevarila. Ako se borila da pobjegne iz okruženja porodica onda je ovom društvu i sebi nanijela veliku štetu jer bježi od nečega što je u njoj prirodno usađeno. A ako se borila da pobjegne od „stalnog nadgledanja“ kako bi mogla raditi „šta želi“ onda je poput janjeta koje je trčeći kroz šumarak odjednom upalo u sred čopora vukova koji će je rastrgati ili rečeno za ženu, bit će iskorištena kao meso janjeta a kosti će biti bačene.
Ovo društvo treba majku i suprugu u prvom redu. Ako ovo bude narušeno to znači da je društvo u velikoj krizi. Zato majko neka ti bude čast što si majka! I zato suprugo neka ti je čast što si supruga! Ovom društvu to prije mnogo čega treba i time ćeš najviše doprinjeti u napredku i boljoj budućnosti ove zajednice. Od tebe očekujemo da odgojiš dobre muslimane koji će biti korisni članovi društva kao, doktori, inženjari, profesori itd.
