Učiti suru Zil zãl bar u jednom dnevnom namazu. Zijaretiti kabur imama Alija Reze.
Nositi prsten s crvenim akik kamenom.
Selman Farsi, ležeći bolestan u krevetu, sjetio se jednog razgovora sa poslanikom Muhammedom s.a.v.. ''Kada te bolest snađe, otiđi do harema i nazovi selam. Ako ti neko iz kabura odgovori znaj da ti je smrtni čas blizu'', Poslanik s.a.v. mu je rekao. Selman je zamolio prijatelja da mu pomogne da ode do obližnjeg harema. Polahko, nogu za nogom, dvije prilike, jedna slanjajući se na drugu, približavale su se haremu gradića Madeina. Kada dođoše do ulaza Selman reče: ''Selamun alejkum!'' Poslije malo vremena iz jednog starog kabura u ćošku harema čulo se: ''Alejkumu selam!'' Selman je sada znao – ovo su njegovi zadnji trenuci života.
Oslanjajući se na prijatelja, polahko se približio kaburu.
''Ja sam stari ashab poslanika Muhammeda s.a.v.. Želio bih da mi kažeš kako ti je bilo kada si umirao.''
Osoba iz kabura je odgovorila: ''Evo, prošlo je dugo godina od tog trenutka, ali još osjećam taj bol. Kada duša izlazi, Selmane, to ti je neopisiv bol.''
''Da li si saznao šta bi ti najviše koristilo u tom trenutku, nešto što bol može ublažiti?'', upita Selman r.a.
''Sada znam, Selmane. To su tri stvari: sabah namaz – onaj ko ga klanja na vrijeme ima manje smrtne muke; duga je post u dugim ljetnjim danima – onaj ko ih posti ima manje smrtne muke; i treće je sadaka – onaj ko je daje na takav način da se onaj ko je prima ne osjeća postiđenim ili uvrijeđenim, ima manje smrtne muke.''