Ovaj narod će biti u dobru i pod Allahovom džellešanuhu okriljem sve dok dobri u njemu ne budu bili samilostivi prema zlikovcima, dok dobročinitelji ne budu veličali razvratnike i dok učeni ne budu težili upravljačima. Međutim, kada bude obratno, Allah džellešanuhu će od tog naroda dići svoju milost i zaštitu. Natovariće im na vrat zlikovce koji će ih stavljati na teške muke. A Allahova džellešanuhu kazna zaista je još žešća, a uz to je i vječna. Allah džellešanuhu će uliti kukavičluk u njihova srca. Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka – tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!
Čovječe, želiš da se spominju tvoja dobra djela , a mrziš da se pročuju loša!Optužuješ drugog zbog sumnje, a posigurno znaš da su dva meleka zadužena za tvoje riječi i djela.
Pametan nastoji i dan i noć da što više dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se možda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.
Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.
Dosta je propalih jer su bili zavarani time što se prema njima dobrodušno bilo.
Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika , s.a.v.s., pa je Poslanik rekao:» Upropastili ste ga!Jer da je pohvalu čuo, nebi se više nikada spasio.»
Najpreče je da budeš svoj gospodar, da jezik svoj držiš svezan i da ne povlađuješ pohotama tijela.
Jogunastoj životinji nije potrebnija uzda više nego tvom nefsu (strasti).
Čovječe, ne možeš promjeniti rok određenja, niti možeš izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Čemu onda mučno naprezanje i ubijanje duše?!
Najbolja je zlatna sredinau svemu.
Čovjek je stalno između troga:
• iskušenja koje dolazi,
• blagodati koja prolazi i
• smrti koja sve odnosi.
Ko nije bio stavljen na kušnju bio je prevaren.
Ko se borio protiv Istine, izgubio je.
Čovjek je stalna meta: iskušenjima, nesrećama ili smrti.
Ko sebe pred svijetom kudi – hvali se; a loše je to što čini.
Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih , stradao bi čitav narod; da nije učenih, ljudi bi bili kao životinje; da nije vlasti, ljudi bi se međusobno uništili; da nije blesavih, svijet bi bio razrušen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!
Tri najveće propasti su:
• vođa kome se pokoriš pa te zavede,
• susjed koji širi tvoje zlo,a sakrije tvoje dobro, i
• siromaštvo koje boli zadaje.
Ako primijetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu dž.š. i zatraži njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.
Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje, a izostavljali svoja djela , kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah dž.š. će na njih baciti svoje prokletstvo i učiniti ih i gluhim i slijepim.
Iskušenje je kazna koju uzvišeni Allah dž.š. šalje onda kada ljudi griješe iz inada.
Izbjegavati glupa čovjeka je čin približavanja Uzvišenom Allahu.
Druženje s pametnim učvršćuje čovjekovu vjeru.
Vjernika poštivati spada u služenje Allahu džellešanuhu , a pomoć Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.
Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraća pogled.
Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmišlja pa je zato tužno zabrinut.
Koga njegov namaz ne spriječi od ružnih i rđavih djela, udalji ga od Allaha džellešanuhu i navuče na njega Njegovu srdžbu.
