Jednog covjeka je pocao da ganja lav. Dolazio je sve blize i blize. Odjedamput covjek ugleda veliku provaliju ispred sebe. Da ne bi pao u nju i da ga lav ne bi uhvatio skoci i uhvati se za tanku granu jednog drveta tako da je visio tacno iznad provalije. Dode jedna bijela vjeverica i pocne da grize granu. Covjek je otjera. Onda dode jedna crna i isto pocne da je grize tako da je grana bila sve tanja i tanja. Covjek i nju otjera. Opet dode ona bijela...i tako dalje. U svemu tome covjek ugleda da na grani vise njega visi pceliji med. Podigne svoju glavu i pocne da lize i da se nasladuje njime. Zaboravio je covjek na lava koji ga ganja, na provaliju ispod njega i na tanku granu i vjeverice. Pitace neki cemu ovaj primjer i sta znaci. Lav je smrt koja covjeka ganja. Provalija je kabur u koji ce covjek uci. Grana je njegov zivot. Bijela vjeverica je dan a crna je noc koji uvijek pomalo od zivota uzimaju. Pored svih tih opasnosti covjek se nasladuje medom odnosno DUNJALUKOM ( materijalizmom, tj. ovim svijetom i njegovim hajde da kazemo dobrima ) i zaboravlja na sve
