Islam dopusta rastavu braka kada nije moguce pronaci rjesenje i zajednicki zivot predstavlja nepodnosljiv teret. U ovome se islam razlikuje od krscanstva u kojem razvod braka nije dopusten.
U islamu rastava moze biti tri vrste: prvi je talak koji se obicno prevodi kao razvod ili pustanje. U Kur’anu stoji: “O Vjerovjesnice, kada htjednete zene da pustite, vi ih poslije perioda (cekanja) njihova pustite, i vrijeme koje treba da prodje brojite...” (K.65:1)
Drugi slucaj je kada zena ne moze trpiti muzevljevo zlostavljanje i nebrigu. Tada joj je data mogucnost da ponudi nesto da je oslobodi bracne veze. Ovo se po serijatu zove khul. U Kur’anu stoji: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise nece izvrsavati, onda nece uciniti grijeh kada mu ona da nesto da je oslobodi bracne veze. To su allahovi propisi.” (K.2:299)
Kada su oboje siti jedno drugoga i zele da prekinu brak, u serijatskim terminima se ovo zove mubarat. “Ako se njih dvoje (dogovore da se) rastave, Allah ce im iz obilja svoga oboma dati.” (K.4:130)
U sva tri slucaja samo muz ima pravo donijeti zadnju odluku o rastavi braka. Islam odvraca supruznike od rastavljanja i postavlja uslove koji ga otezavaju. Tako na primjer, da bi razvod bio ispravan, mora se pravilno izgovoriti formula razvoda; pri razvodu se mora imati dva svjedoka; zena ne smije biti u menzesu; ne smiju imati polni odnos poslije zadnjeg menzesa. Poslije razvoda postoje tri mjeseca cekanja da bi se pruzila prilika za pomirenje i povratak. Ako se u ova tri mjeseca vrate jedno drugome, razvod se ponistava.
U casnom Kur’anu se kaze: “Ne zadrzavajte ih da biste im ucinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogrijesio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima ...” (K.2:231) Postoje slucajevi kada muz ne drzi do svoje duznosti i zloupotrebljava autoritet, kada ignorise zeninu zelju da srede problem ili da se rastave. U ovom slucaju ona treba pisati svom mudztehidu ili njegovom vakilu, i objasniti svoju situaciju. Poslije toga mudztehid ili njegov vakil ce obavijestiti muza o zeninim zalbama i dati mu odredjeni rok, recimo tri mjeseca, da promijeni ponasanje. Ako muz ostane isti, mudztehid ce zatraziti od njega da razvede zenu, a ako ovaj odbije, sam mudztehid ima pravo osloboditi zenu takve stetne bracne veze.
Razvod u islamu je nepozeljan. Boziji Poslanik je rekao: “Od svih stvari koje su u islamu dopustene najgora je razvod.” Na drugom mjestu On, s.a.v., kaze: “Dzibrail me je toliko savjetovao da se sa zenama blago odnosim, da sam pomislio da se nece moci razvesti osim u slucajevima otvorenog nevjerstva.” Islam je dozvolio razvod ocekujuci od muslimana da posezu za njim u najmanjoj mogucoj mjeri. Rezultat je da je razvod u zajednici rijetka stvar, i porodicni zivot muslimanske porodice je siguran i sretan da nemusliman to nije u stanju ni zamisliti.
I na kraju molim Allaha Dzelle Sanuhu da nas uputi na pravi put. Amin
