Na mjestu gdje je otpočela gradnja džamije, nalazili su se grobovi mušrika-nevjernika. Bila je tu jedna rupčaga, nešto palmi i jedno stablo. Resulullah,a.s, naredi da se mezarluk prekopa, rupa zaravni, a palme i stablo posjeku. Zatim se odredi kibla, koja je bila određena prema Kudusu.
GRADNJA POSLANIKOVE, A.S, DŽAMIJE
Pogrešno se misli da je prva džamija koju je sagradio Muhammed a.s. bila ona u Medini. Naime, Allahov Poslanik s.a.v.s. je prvo stigao u predgrađe Medine po imenu Kuba i tu je ostao četiri dana. Stigao je u ponedjeljak, osmog rebiul-evvela, godine četrnaeste od poslanstva - ili prve godine hidžretske, ili 23. septembra, 622. god. po rođenju Isa a.s.
Za ta četiri dana je uspostavio zajedničko klanjanje namaza i napravili su manju džamiju za te i druge svrhe. To je prva džamija koju je gradio Muhammed a.s. sa ashabima. Allah spominje ovu džamiju riječima: „Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha.” (Et-Tevbe, 108) Kuba džamija u današnjem izgledu može da primi oko 20.000 klanjača.
U petak ujutro je sa svojim daidžama i Ebu Bekrom r.a., kao i drugim ashabima koji su s njime krenuli iz Kuba’a krenuo ka Medini. Vrijeme džume namaza ih je zateklo na imanju porodice Salem b. Evfa te tu sjahaše i napraviše pauzu za klanjanje džume namaza. Bilo ih je stotinu ljudi. Od tog časnog trenutka na tom mjestu je također osnovan mesdžid koji se naziva Mesdžid Džume namaza ili Mesdžid Benu Salema. Ovaj mesdžid i danas postoji, nalazi se oko kilometar od Kuba’a i u njemu može stati oko 650 klanjača.
Nakon džume namaza, Allahov Poslanik a.s. je sa svojim pratiocima ušao u Medinu. Od tog dana ovaj grad koji se do tada zvao Jesrib, dobi ime Medina – Grad Allahovog Poslanika s.a.v.s. Bilo je to u petak 12. rebiul-evvela 1. godine hidžretske ili 27. septembra 622. godine po rođenju Isa a.s.
GRADNJA MESDŽIDA
Nakon što se je smjestio u kuću Ebu Ejjuba el-Ensarije r.a. prvi korak kojeg je učinio Resulullah, a.s, je gradnja Poslanikove džamije. Na mjestu gdje se bila zaustavila njegova deva, naredi da se gradi džamija. To zemljište je kupio od dvojice dječaka, jetima, u čijem vlasništvu je bilo. I sam je lično učestvovao u gradnji. Prenosio je ćerpič i kamenje govoreći stihove:
“Moj Allahu nema života doli život poslije smrti,
Molimo te, Ensarijama i Muhadžirima Ti oprosti."
A onda je nastavio:
“Ovakav radnik, a ne radnik hajberski,
ovakav je Rabbu našem, Rabbu najdraži."
Ovakvo njegovo bodrenje je davalo ashabima volju i elan za rad, pa jedan od njih zapjeva:
“Ako mi sjednemo, a naš Poslanik nastavi,
od nas bi to bilo, kao da smo blesavi."
Na mjestu gdje je otpočela gradnja džamije, nalazili su se grobovi mušrika-nevjernika. Bila je tu jedna rupčaga, nešto palmi i jedno stablo. Resulullah,a.s, naredi da se mezarluk prekopa, rupa zaravni, a palme i stablo posjeku. Zatim se odredi kibla, koja je bila određena prema Kudusu.
Temelji su bili od kamena, a zidovi od ćerpiča i gline. Krov je bio od palminih grana. Tlo džamije prekriše pijeskom i prostriješe hasure. Džamija je imala troja vrata. Dužina od kible do ulaznih vrata iznosila je sto aršina, a širina slična toj ili malo manja. Temelji su bili visoki tri aršina.
Uz džamiju sagradiše kuću koja se sastojala od nekoliko prostorija od kamena i maltera, a krov joj je bio od granja stabala. To su bile sobe za Poslanikove, a.s, žene. Nakon što se završi gradnja kuće, Resulullah, a.s, se preseli iz kuće Ebi Ejjuba u svoj novi dom.