"Islamska sehara" Selam Alejkum

Menü
Einloggen
Suche
[ Neue Beiträge · Teilnehmer · Forumregeln · Suche · RSS ]
  • Seite 1 von 1
  • 1
Moderator in diesem Forum: pazarska-sehara  
Islamska Sehara » Testkategorie » Nasa Deca su NAS Emanet » Šta i na koji način dijete može(mo) da nauči(mo) kroz igru?
Šta i na koji način dijete može(mo) da nauči(mo) kroz igru?
pazarska-seharaDatum: Srijeda, 2008-11-26, 2:01 PM | Nachricht # 1
Administratorka
Gruppe: Administratoren
Nachrichten: 447
Ruf: 0
Status: Offline
O potrebi i značaju igre u odgoju djece pisali smo u pretprošlom broju. S obzirom na to da reforma osnovnog obrazovanja uključuje sve više rad sa učenicima kroz igru, koji mnogim roditeljima stvara bojazan da djeca neće tako mnogo naučiti u školi, donosimo vam kratak presjek onoga što djeca mogu da nauče kroz igru od rođenja do trećeg-četvrtog razreda osnovne škole. Rad sa šestogodišnjacima koji su krenuli u školi je novo iskustvo i za roditelje i za nastavnike, a sastavni dio toga rada je igra. Nadamo se da će i jedni i drugi na ovu dječiju aktivnost gledati sa više respekta i posvećivati joj dužnu pažnju.

Ako krenemo od najranijeg uzrasta djeteta, igra je osnovni metod i osnovno sredstvo za usvajanje riječi i pojmova. Čak, iako još uvijek nije progovorilo, dijete slušajući roditelje i ostale članove porodice koji se igraju sa njim i nastoje da ga zabave, sluša njihov govor i pamti. Nerijetko se odrasli začude kada im dijete pokaže neki predmet kada ga spomenu. To znači da je ono povezalo taj predmet sa njegovim nazivom, ali da još uvijek nije u stanju da to izgovori, odnosno imenuje predmet.
Za djecu je od primarne važnosti konstantna komunikacija sa njima i onda kada ne znaju još da govore. Istraživanja su to i pokazala. Beba koja je hranjena bez ijedne riječi i sa kojom se niko nije igrao niti joj tepao, umrla je. Uzrok njene smrti nije bio zdravstvene niti fiziološke prirode, nego nedostatak emocionalne veze sa ljudima koji su je okruživali. Živi govor, dakle, stvara kod djeteta osjećaj sigurnosti, pripadnosti, znak da ono nije samo i odbačeno.
Pjevušenje uspavanki, brojalica i sl., tapšanje ručicama, vježbe sa nožicama djeteta, su svojevrsne igre za taj uzrast. Kada dijete počne da sjedi i puže, igranje sa lopticom i drugim igračkama prožeto govorom roditelja, ne samo da jača djetetovu muskulaturu i vježba njegovu pokretljivost, već doprinosi djetetovom unutrašnjem zadovoljstvu i psihičkoj stabilnosti.
Svima nam je dobro poznato da se uplakano dijete brzo umiri nakon što čuje majčin glas i osjeti njen dodir. Kada se igrate sa djetetom lutkicama, ono sluša kako vi imenujete predmete i malo-pomalo, usvaja imenice. Važno je, da kada oblačite lutkicu, kažete šta radite, kako bi dijete čulo, a kasnije i usvojilo glagole. Dakle, kroz igru dijete može da usvaja nove riječi, ali i pojmove. Učenje imitacijom u kombinaciji sa učenjem kroz igru, može imati izvanredne učinke! Zato nastojte da nešto što dijete treba da usvoji, bude što bliže njegovom uzrastu, interesovanjima i mogućnostima, da se često ponavlja (jer djeca jako vole da se ponavljaju iste riječi, pjesmice, pokreti, iako je to odraslima prilično dosadno i nonsens) i da na što prijemčljiviji način mu to pokažete ili objasnite.
Koliko god je bitno da se roditelji igraju sa djetetom, toliko je bitno da dijete bude okruženo drugom djecom. Već od treće-četvrte godine dijete treba osamostaljivati i pomalo ga prepuštati druženju sa vršnjacima i starijom djecom. Mnogo je lakše ako dijete ima starijeg brata ili sestru (ili više njih!) jer ga oni stalno okružuju i ono može od njih mnogo toga da nauči.
Naime, djeca koja tek pođu u školu, a imaju starijeg brata ili sestru, ili su išla u obdanište, imaju dosta bogatije i predznanje i iskustvo od djece koja su u predškolskom periodu isključivo bila sa roditeljima. Osim toga, razlike su uočljive i u socijalizaciji djece, umijeću komuniciranja sa drugima, prihvatanju normi ponašanja u razrednoj zajedinici i dr.
Kada je o druženju sa vršnjacima riječ, treba imati na umu s kim se dijete druži. Isto kao što dijete može od druge djece da nauči novu riječ, pojam, frazu i sl., tako može da nauči i ružnu riječ, psovke, poštapalice i nepravilan govor. A, kada se to neprimjetno uvriježi u govor vašeg djeteta, vrlo je teško poslije ispravljati ne tako male grješke.


„Koliko veliki broj dokaza ima na nebesima i na Zemlji, a ljudi pored njih ne razmišljajući prolaze i okreću glave.“ ( 105. Kur'an )
 
pazarska-seharaDatum: Srijeda, 2008-11-26, 2:01 PM | Nachricht # 2
Administratorka
Gruppe: Administratoren
Nachrichten: 447
Ruf: 0
Status: Offline
KAKO UČITELJI I NASTAVNICI U ŠKOLAMA MOGU PO(D)UČAVATI KROZ IGRU?

Sva istraživanja koja su provedena da bi se ispitala učinkovitost primjene igre u školskom učenju, potvrdila su tezu da je učenje kroz igru mnogo efikasnije od procesa poduke koja se zasniva samo na izlaganju nastavnika, pasivnosti učenika i ozbiljnoj atmosferi. Djeci je svojstvena igra i bliska je njihovoj naravi i uzrastu, te je zato treba na pozitivan način iskoristiti i usmjeriti na učenje.
Da bi svoju nastavu učinio što zanimljivijom, nastavnik bi trebao da:
• na početku svakog časa motiviše za rad učenike nekom zagonetkom, pitalicom, otkrivalicom i sl. koja može biti direktno vezana za nastavnu jedinicu, a i ne mora;
• što manje izlaže, a što više pitanjima da navodi učenike na saznavanje i razmišljanje, kako bi dobiveni odgovori od učenika korespondirali sadržaju koji je nastavnik želio da frontalno izlaže. Time se učenici aktiviraju, potiču na rad, a i nastava je zanimljivija i dinamičnija. Samo u slučaju da niko od učenika ne zna da odgovori na pitanje, onda nastavnik u potpunosti izlaže lekciju. To izlaganje treba da bude popraćeno ilustracijama, demonstracijom, zanimljivim primjerima i sl.
• rasporedivši učenike u grupe, podijeli im zadatke koje trebaju da riješe. Djeca vole grupni rad. Iako ovaj oblik rada iziskuje dosta strpljenja nastavnika, jer se stvori zbrka u razredu, učenici razgovaraju u grupama i tako ometaju rad drugih, slabiji učenici se manje uključuju u rad grupe i sl., ipak on osvježava nastavu i čini je interesantnijom;
• da u nastavi koristi što više nastavnih sredstava i što više zanimljivih i šarenih nastavnih listića za individualni, ali i individualizirani rad, didaktičkog materijala i sl.
• da usvajanje lekcije, učenicima predstavi kroz igu i takmičenje. Ponekad je dovoljno samo reći učenicima da će se taj čas igrati npr. sabiranja desetica, a ne da će to učiti, pa da oni budu više motivisani za rad. Još ako nastavnik donese snopove od po deset šarenih slamki, pa im na taj način objasni lekciju, onda će čas proteći u dobrom raspoloženju učenika. Osim toga, djeca vole da se takmiče. Organizovanje takmičenja među redovima u finoj, pozitivnoj atmosferi, bez međusobnog vrijeđanja, podstiče učenike na akciju.
• Kada nastavnik primjeti da su se učenici umorili tokom časa, da je opala koncentracija, nije na odmet da na pet-deset minuta prekine njihov misaoni rad i umjesto toga sa učenicima otpjeva nekoliko pjesmica, uradi pet-šest vježbica za relaksaciju, protezanje i opuštanje mišića... Fizičke aktivnosti tokom učenja uvijek pospješuju rad.

Što su učenici mlađi, igra treba da bude skoro u potpunosti prisutna u nastavi. To pokazuje i aktuelna reforma osnovne škole. Naravno da ima sadržaja koji se kroz igru ne mogu objasniti i prenijeti učenicima, ali je bitno da se učenicima bar predstave kao igra. Sadržaj treba prilagoditi učeničkim interesovanjima, uzrastu i sposobnostima u pravom smislu te riječi. Za kraj, evo i jednog primjera iz prakse. Riječ je o obradi novog gradiva, odnosno lekcije Zanimanja ljudi.
Znamo da većina djece poznaje mnoga zanimanja, te to njihovo znanje samo treba utvrditi i malo proširiti. Učiteljica će na času biti mađioničar i potezima čarobnog štapića pretvarati učenike u osobe koje se bave različitim zanimanjima: Djeco, zamislite sada da se nalazite na jednoj velikoj poljani. Izađite izvan klupa i pokažite mi kako zemljoradnici obrađuju zemlju. (Ako niko od djece ne zna, učiteljica im treba da pokaže šta sve zemljoradnici rade na posjedima). Kopajući tako, povrijedili su se i pri tom poderali odjeću i obuću. Koga ćete tražiti da vam to popravi? A kome će se zemljoradnici obratiti da im pomogne u slučaju da su se mnogo povrijedili? Hajdemo da još malo kopamo... A sada zamislite da radite u rudniku i tamo nešto kopate! Ko tamo radi i šta se sve može naći u rudnicima? Dobro, dobro, dok smo još uvijek u ovom položaju, da se malo i provozamo. Zakačite se jedni za druge i napravite vozić koji će prolaziti kroz tunel.... Ko vozi voz? Odlično, a sada dok mahnem ovim štapićem tri puta, svi treba da se vratite na svoja mjesta!
Onda sa učenicima, učiteljica treba da ponovi koja su sve zanimanja spominjali tokom igre i da učenici nabroje još neka zanimanja, da kažu čime se njihovi roditelji i komšije bave i sl. U ovu igru se može ubaciti još mnogo zanimanja, ovo može samo da posluži kao podsticaj učiteljima da na kreativan način učenike potaknu na razgovor o zanimanjima u uvodnom dijelu časa. Kasnije se sa učenicima može organizovati grupni rad. Svaka od grupa će dobiti zadatak da predstavi neko zanimanje, istakne njegove prednosti i eventualne poteškoće u bavljenju time, itd. Ostavljamo nastavnicima da dalje kreiraju, a roditeljima da na sličan način proširuju znanja svoje djece, uče ih novim pojmovima i životnim iskustvima.


„Koliko veliki broj dokaza ima na nebesima i na Zemlji, a ljudi pored njih ne razmišljajući prolaze i okreću glave.“ ( 105. Kur'an )
 
Islamska Sehara » Testkategorie » Nasa Deca su NAS Emanet » Šta i na koji način dijete može(mo) da nauči(mo) kroz igru?
  • Seite 1 von 1
  • 1
Suche:

Unsere Umfrage
Kako vam se svidja nasa Islamska Sehara
Antworten insgesamt: 152
Mini-Chat
Freunde
Statistik

Copyright MyCorp © 2018
Kostenlos Homepage erstellen mit uCoz