"Islamska sehara" Selam Alejkum

Pokrivanje ‘aure

Pod ‘aurom žene podrazumijeva se dio njenog tijela, kojeg mora da pokrije pred tačno određenim krugom osoba.
Allah dž.š. kaže:

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje...”
(24:31)

Izraz “illa ma zahara minha”- osim onoga što je i onako spoljašnje- je sunnetom Allahovog poslanika saws. precizno definisan.

Ebu Davud prenosi od ‘Aiše r. da je Esma’ bint Ebu Bekr došla Poslaniku saws. u providnoj odjeći. Poslanik a.s. se tada okrenuo od nje i rekao: “O Esma’, kada žena dostigne doba menstruacije, ne smije joj se ništa vidjeti osim ovoga i ovoga”, pokazujući pri tome na lice i dlanove.
‘Aura žene je, dakle, jasno definisana kao njeno čitavo tijelo, osim lica i dlanova. Ona mora biti tako pokrivena da se boja kože ne može prepoznati, bez obzira da li se radi o crnoj, crvenoj ili bijeloj koži.

Zakonodavac (Allah swt.) je jasno definisao i pred kojim osobama se ‘aura mora pokriti. Tako Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže:

“...neka ljepotu svoju ne otkrivaju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojim, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili slugama koji nemaju potrebu za ženom, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žene (‘aura).”
(24:31)

Zakon o odjeći koju muslimanka mora da nosi na javnim mjestima se razlikuje od prostog pokrivanja ‘aure pred osobama koje ne spadaju u krug onih pobrojanih gornjim ajetom. To znači da odjeća koja pokriva ‘auru ne mora automatski da bude prikladna i za javna mjesta.

Pod javnim mjestom podrazumijeva se mjesto kojem možemo pristupiti bez da moramo izričito tražiti dozvolu za to. Tako se zakoni o javnom mjestu odnose npr. na ulice, trgove, škole, univerzitete (postoje privatne škole, kao i određena vrsta nastave na univerzitetima, npr. laboratorijske vježbe gdje bez izričite dozvole ne možemo pristupiti op.p.), džamije itd. Allah dž.š. je dozvolio ženi da se kreće javnim mjestima da bi mogla obavljati svoje poslove. Međutim, za to moraju biti ispunjeni određeni uslovi, kao npr. da ima odobrenje svog valija (oca ili muža), da se ne namiriše, da ne uspostavlja privatne kontakte sa muškarcima koji joj nisu mahrem (i koji time ne spadaju u krug osoba spomenutih u ajetu), te da se oblači po Allahovim propisima.

Zakonom propisana odjeća muslimanke na javnom mjestu sastoji se od:
1. Himara tj. gornjeg dijela (libas A’la) i
2. Džilbaba tj. donjeg dijela (libas asfal).

Obaveza da se ova odjeća (himar i džilbab) nosi u javnosti je isto tako nedvosmislena kao što je i njen izgled.

1. Allah swt. kaže:

“...i neka vela (humar, množina od himar) svoja spuste na grudi svoje...”
(24:31)

2. Allah Uzvišeni kaže:

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine (džalabib, množina od džilbab) svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.”
(33:59)

Izraz “yudnina (‘alaihinna)” označava u araskom jeziku nešto odozgo prema dole spustiti odnosno oboriti.

Džilbab je duga odjeća iz jednog komada, koja cijelo žensko tijelo, od ramena pa sve do nožnih članaka, odjednom pokriva, i koja se nosi preko normalne odjeće. Ibn ‘Abbas je rekao: “Džilbab je ogrtač (rida’), koji tijelo prekriva odozgo do dole”. Naravno, podrazumijeva se da i ovaj dio odjeće mora biti neprovidan i neupadljiv. Mora biti prepoznatljiv kao odjeća za javnost.

Obaveza da se džilbab nosi u javnosti dodatno je potvrđena i u sunnetu Božijeg poslanika saws.:
Umm ‘Atiya prenosi: Allahov poslanik a.s. je naredio nama (ženama) da u danima ‘id al-adha i ‘id al-fitr (dva bajrama op.p.) izađemo vani, djevojke (‘avatik- spolno zrele djevojke ili djevojke pred tom dobi) kao i žene koje su dobile menstruaciju, te domaćice. Žene koje su dobile menstruaciju, nisu trebale da klanjaju, već samo da prisustvuju svečanosti. Rekla sam: “O Allahov poslaniče, jedna od nas nema džilbab.” On a.s. je odgovorio: “Neka uzme džilbab od svojih sestara.” Ovaj hadis predstavlja nedvosmislenu zabranu ženi muslimanki da napusti kuću bez džilbaba.

Spuštanje džilbaba odozgo nadole, koje je već jasno opisano u kur’anskom ajetu, potvrđeno je i u sunnetu. Allahov poslanik saws. kaže: “Ko svoju odjeću iz oholosti pusti da se vuče za njim, toga Allah na Danu proživljenja neće pogledati.” Umm Selema upita: “A šta da učine žene sa krajevima svojih haljina?” On a.s. odgovori: “Neka ih obore pedalj od članka.” Ona reče: “Onda će im se vidjeti članci.” On odgovori: “Neka ih obore za dužinu ruke i ne više.”

Ovaj hadis jasno dokazuje da se džilbab, odjeća koju muslimanke na javnim mjestima moraju da nose, spušta odozgo nadole, dok ne pokrije noge do članaka, i da je prepoznatljivo da se radi o odjeći za javnost.

Dokazi o obavezi nošenja džilbaba i himara na javnim mjestima su nedvosmisleni. Ne postoji isprika da se ova odjeća ne nosi. Čak i kad je ženska ‘aura nošenjem pantola ili suknje do ispod koljena i dugih neprovidnih čarapa pokrivena, žena je griješna ako napusti kuću bez džilbaba i himara (libas šar’i).

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!”
(47:33)