Sama riječ sekularizam potiče iz latinskog jezika (secularism) što znači nešto ovosvjetsko tj. nešto što nije vjersko. Definisan je kao društveni pokret koji ima za cilj udaljavanje ljudi od brige o Ahiretu-drugom svijetu. Sekularizma se dijeli na dva dijela, onaj koji ne zagovara potpuno negiranje vjere nego njeno odvajanje od društva i društvenog života, tj. da vjera bude samo privatna stvar u granicama privatnog i ništa više. Dok drugi dio zagovara potpuno negiranje vjere i svega što je vjersko i iz privatnog života svakog pojedinca tvrdeći da je vjera odlika starih i primitivnih naroda. Da bi uspjeli sve navedeno uvezati sa samim naslovom potrebno je pojasniti razlog nastanka sekularističkog pokreta i načina na koji je on došao u islamski svijet. Poznato je da je crkva bila veliki protivnik naučnih otkrića i dostignuća koja su se uglavnom protivila njenim stavovima. Uzmimo primjer izgleda Zemlje kao planete, crkva je tvrdila jedno a nauka drugo i sl. Sam istorijat inkvizicije je poznat, i bio je usmjeren u tome pravcu, borbe protiv nauke i mučenjima i ubijanjima naučnika.
Iako nije bilo potrebe za nastankom ovog pokreta kod muslimana on je u muslimansko društvo ušao na jedan podmukao način osmišljen od strane onih koji su bili neprijatelji islama. Ime ovog pokreta je prevedeno u rapskom riješ el-ilmanije, što bi samim nazivom značio pokret širenja nauke i znanja, tj. naučni pokret od riječ ilm što znači znanje. Naravno društvo ga je prihvatilo kao takvo neznajući išta se uistinu krije iza toga. Tome su naročito doprinijeli kršćani koji su živjeli u muslimanskim društvima.
Sada dolazimo do suštine govora o ovoj tematici. Obzirom da se sekularizma zasnivao na udaljavanju vjere od države i društvenog života, u potpunosti ili djelimično, došla su na red i pitanja vezana za žen,uloga žene u društvu, njena prava, slobode itd. tada nastaju i novi pokreti koji su se zalagali za navedeno. Vjerski stav o ženi je stavljen u jedan koš iako se razlikovao kod musliman i drugih, a gledao se kroz prizmu stava crkve prema ženi koji je, kao što je poznato, bio itekako negativan.
Pokreta „oslobađanja žene“ je bio lijepe vanjštine ali iza njega se krilo veliko zlo. Gledajući islam vidimo da je od njegovog dolaska žena bila zaštićena i dana su joj njena prava i obaveze koja su u skladu njenih potreba i prirode tako da je njena čast bila u potpunosti zaštićena. Islam je naložio da o ženi uvijek neko brine, od njenog oca ,brata, a kasnije muža, sinova itd. uživala je sva prava dok je kod zapadnjaka bila poput robe bez ikakvih zaštićenih prava, čak je smatrana i zlom, odnosno đavolom. Iza pokreta borbe prava za žene krile su se dvije namjere, jedna je bila izlazak žene u društvo kako bi prerasla iz čestite žene u sredstvo za zadovoljavanje strasti. Kako bi zlonamjernici mogli da se dive mladim ženskim tijelima na svakom ćošku i uživaju u tome iskorištavajući je u potpunosti. A druga namjera je bila iskvarivanje muslimanke, jer je muslimansko društvo bilo stabilno društvo zbog stabilnosti položaja žene, jer je žena osnova porodice koja je osnovna ćelija društva.