Kasim b. Muhammed prica: „Mnogo smo putovali sa Ibnu el-Mubarekom, pa sam se cesto pitao u sebi po cemu je ovaj covjek vrijedniji od nas, pa je toliko omiljen medju masama? Ako on obavlja namaz, obavljamo ga i mi, ako posti, postimo i mi, ako je u dzihadu, u dzihadu smo i mi, ako obavlja hadz, obavljamo ga i mi?!"
Zatim nastavlja pa kaze:
„Jedne prilike smo putovali u Šam i zanocili u jednoj kuci. U noci se najednom ugasi svijetiljka, pa smo ustali traziti štogod da je ponovo upalimo i kad je neko od nas donio upaljenu svjetiljku, ugledao sam Ibnul Mubareka, lice mu je bilo svo crveno, a brada sva mokra od suza. Tada sam rekao sebi: "Evo po cemu je ovaj covjek vrijedniji od nas!!
Kada je nestalo svjetlosti, on je zamislio prizore kijametskog dana, koza mu se najezila od straha, a suze pocele navirati niz brazde njegova, nurom obasjana lica„!
